 | |
 | |
| |
| |
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak neka te mota
u luđi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena;
za zemlju nije za pkoj nije
cvijet što nema korijena.
Ja volim zemlju i pokoj i korijen...